BILJKE

ČESTOSLAVICA

Čestoslavica pomaže kod želučanih tegoba, bolesti jetre i žučnog mjehura, a snizuje i kolesterol u krvi.                  Drugi nazivi: čestoslavica zmijina, dupčac, pozemljuša, razgon, razlog, srp. razgon, slov. jetičnik Latinski naziv: Veronica officinalis Čestoslavica (Veronica officinalis L.) pripada obitelji strupnikovki (familiae scrophulariaceae), a ljekarnički joj je naziv Herba Veronicae. Inače, to je trajnica s korijenom koji puže. Cvjetni grozdovi imaju blijedomodre cvjetove. Cvate od svibnja do kolovoza. Bolje uspijeva na suhim mjestima, osobito na spaljenim krčevinama i u blizini hrpa drvenoga ugljena. Sadrži gorke tvar, tanine i nešto eteričnih ulja. Općenito, pomaže kod želučanih tegoba, snizuje kolesterol u krvi, kod bolesti jetre i žučnog mjehura. Kao kupka pomaže kod kožnih bolesti. Berba Biljku sakupljamo za cvata, ali bez korijena. Sušimo je u hladu. Tek dobro osušenu biljku isjeckamo na sitno i spremimo. Čestoslavica sadrži mnogo ljekovitih tvari. Ljekovita primjena i djelovanje Čaj liječi ponajprije dišne organe. Jača prsa i oslabjela pluća, smanjuje kašalj, upotrebljavamo ga za znojenje. Liječi tuberkulozu i mokraćne organe, čisti bubrege i mjehur te jetru, slezenu i krv; na taj način jača organizam i smanjuje različite tegobe. Pomaže kod smetnji u želucu, crijevima i drugim probavnim organima. Kneipp ga preporuča protiv gihta i reume. Djelotvoran je kod liječenja ekcema i drugih kožnih bolesti, osobito onih s dosadnim svrbežom, jer pročišćava krv što je osnovni uvjet za otklanjanje svrbeža. Ljekoviti čajevi • Čestoslavicu uspješno miješamo s raznim drugim biljkama, kao primjerice za prsa: dva dijela čestoslavice, dio divizme, dio plućnjaka, dio trpuca. • Čaj za jetru: dva dijela čestoslavice, dio lazarkinje, dio plućnjaka, dio maslaćkova korijena. • Čaj protiv ekcema i bolesti kože te staračke svrbeži: dva dijela čestoslavice, dio bazge, dio divlje maćuhice, dio orahova lišća. • Kod bolesnoga grla čajem ispiremo ždrijelo. • Kod svih spomenutih bolesti možemo si pomoći tako što ćemo staviti svježu čestoslavicu na bolesna mjesta. Ljekovita primjena Čestoslavica je nježna zeljasta trajnica, visoka do 30 cm, s puzavim podankom te puzavim i uspravnim stabljikama. Cijela je biljka obrasla dlačicama. Cvate od svibnja do kolovoza; cvjetovi su svijetloplavi s tamnoplavim žilicama, skupljeni u rahle grozdove. Ljekovita čestoslavica raste po cijeloj Europi, ali je kod nas nema u većim količinama. Najviše ćemo je naći u svijetlim šumama i šumarcima, po šumskim čistinama i proplancima, od nižih do viših gorskih predjela. Ljekovita je cijela cvatuća biljka, bez korijena, pa ju pri skupljanju treba rezati, a ne čupati, kako bi se biljka obnavljala; suši se u hladu i na propuhu. Čestoslavica liječi reumatska oboljenja i giht, visoki kolesterol, čisti krvne žile od naslaga uslijed visokog kolesterola; liječi katar crijeva i želuca, proljev, čir na želucu, plućne tegobe, jetru, pojačava protok žuči i rad bubrega; djeluje protiv neuroze izazvane psihičkim poremećajima, pojačava pamćenje i otklanja vrtoglavicu; liječi upaljene i teško zacjeljive rane te neke kronične kožne bolesti. SOK Oboljela se mjesta mažu po nekoliko puta dnevno, a istovremeno se sok i pije, po 2-3 žlice dnevno, kao lijek za kožne bolesti. TINKTURA Sitno nasjeckanu svježu čestoslavicu stavimo u bocu, prelijemo rakijom i ostavimo na suncu tri tjedna. Ovom tinkturom masiramo kožu kod kožnih oboljenja. Za liječenje ostalih navedenih bolesti dodajemo 10-20 kapi tinkture u šalicu nekog od navedenih čajeva ili u čaj od same čestoslavice. Pripremanje i upotreba ČAJ 1 2 čajne žličice čestoslavice prelijemo s 1/4 litre kipuće vode i nakon 10 minuta procijedimo. Piju se 3 šalice dnevno, u polaganim gutljajima, kao lijek protiv navedenih bolesti. Kura može trajati duže vremena, bez ikakvih štetnih posljedica. ČAJNA MJEŠAVINA 1 2 dijela čestoslavice, 2 dijela maslačkova korijena i 1 dio lazarkinje: 2 čajne žličice te mješavine prelijemo s 1/4 litre hladne vode, polako se zagrijava do vrenja i nakon 10 minuta se procijedi. Piju se 3 šalice dnevno, kao izvanredan lijek kod žutice i bolesti jetre i slezene. Pije se 3 tjedna i načini stanka od tjedan dana te se po potrebi kura ponovi. ČAJNA MJEŠAVINA 2 U jednakim dijelovima čestoslavica, plućnjak, uski trputac i podbjel: 2 čajne žličice te mješavine prelijemo s 1/4 litre kipuće vode i nakon 10 minuta procijedimo. Ovaj je čaj, s dodatkom malo meda, čudotvorni lijek kod bronhijalne astme. ČAJNA MJEŠAVINA 3 U jednakim dijelovima čestoslavica, metvica, kičica, preslica i neven: 2 čajne žličice te mješavine prelijemo s 1/4 litre kipuće vode i nakon 10 minuta se procijedi. Čaj se pije mlak, 3 šalice dnevno, u polaganim gutljajima, kao izvanredan lijek kod zadebljanja izlaza želuca te bubrežnih i žučnih smetnji. ANIS Anis je dobra medonosna biljka, jer sitni cvjetovi daju puno nektara. Drugi nazivi: anason, aniž, onajz, slatki janež, slatki komorač Latinski naziv: Pimpinella anisum Anis je jednogodišnja, 30 do 60 cm visoka nježna biljka. Ima karakteristično lišće različitog oblika i veličine te bijelu štitastu cvast. Iz cvjetova se razvijaju mali rebrasti kruškasti plodovi. Cijela biljka karakteristično prijatno miriši i slatkastog je okusa. Anis je dobra medonosna biljka, jer sitni cvjetovi daju puno nektara. Cvate od srpnja do rujna. Sjeme je malo i zaobljeno, sivo-crne boje s dvije uzdužne trake i 3,5 mm duljine. Težina tisuću zrna je od 1,5 do 4 grama. Uzgajanje, prerada i čuvanje Biljka dobro uspijeva u različitim klimatskim uvjetima, iako je uvrštavaju među raslinje umjereno toplog podneblja. Sjeme se sije u travnju  direktno u zemlju na razmaku od 25 cm do 40 cm. Za jedan hektar potrebno je 15 do 20 kg sjemena. Dubina sjetve je od 2 do 3 cm. Radi što ujednačijenog nicanja, sjeme je dobro natopiti u vodi zagrijanoj na sobnoj temperaturi dok ne nabubri, a onda ga pustiti 2 do 3 dana da se osuši. Za tri mjeseca iz sjemena se razvijaju bijeli štitasti cvjetovi, a mjesec dana kasnije zeleni plodovi. Nasad se okopava prema potrebi a biljke prihranjujemo u vrijeme nicanja i pojačanog rasta. Tijekom cvatnje i dozrijevanja plodova treba uništavati korovsku vrstu Conium maculatum (velika kukuta), jer je njezin plod vrlo sličan anisu ali je jako otrovan. Svi dijelovi biljke su ljekoviti. Plodovi, odnosno sjemenke skupljaju se u jesen. Korijen se vadi u proljeće, a stabljike, cvjetovi i listovi beru se tijekom ljeta i jeseni. Anis neravnomjerno sazrijeva, a sjeme se žanje kad grane postanu žućkaste, a plodovi sivo crni. Plodovi se mogu brati vršalicama za žito. Nakon vršidbe plodovi se suše u tankom sloju. Osušena biljka se omlati, a zatim se plodovi još malo suše, čiste i spremaju. Cijeli plodovi u suhoj, hladnoj i mračnoj prostoriji zadržavaju svoju kakvoću i po dvije godine, a samljeveni začin treba upotrijebiti što prije. Anis se uzgaja direktnom sjetvom, jer se mlade i nježne biljlke teško presađuju. Ljekovita vrijednost Kod anisu su ljekoviti prvenstveno plodovi, koji se skupljaju u jesen. Također su ljekoviti i svi dijelovi biljke. Anis uspješno liječi i pomaže kod brojnih bolesti – potiče rad srca i različita izlučivanja. Povoljno utječe na probavu jer pospješuje izlučivanje probavnih sokova i sprječava napuhavanje i vjetrove. Pospješuje i uriniranje, izlučivanje mlijeka kod žena, menstruaciju te odstranjuje gliste kod djece. Anis pojačava rad živaca, a posebno kralježne moždine te štiti od različitih infekcija; primjenjuje se kod poteškoća kao što su migrena, vrtoglavica, bolne menstruacije, katar dišnih organa, bronhitis, hripavac, astma, slaba cirkulacija, suviše masna koža. Anis kao začin Kao začin anis se koristi već nekoliko tisuća godina. Bio je poznat već u starom Egiptu. Također, jedna je od biljki kojoj su pripisivali svojstvo afrodizijaka. U 6. stoljeću pr. Kr. Pitagora je smatrao da anis sprječava štucanje i trbušne smetnje te da djeluje protiv uboda škorpiona. U prošlosti se smatralo kako anisovo ulje uništava uši te da je, navodno, anisovo sjeme izvrstan mamac za miševe i ostale glodavce. Širom svijeta... Anis se najčešće koristi u Indiji, pogotovo u kombinaciji s curryjem. Tradicionalno je povezan s azijskom kuhinjom, a pogotovo kineskom. Popularno alkoholno piće u Turskoj, raki, izrađuje se od sjemena anisa. Savjeti za kuhanje Anis koristite u malim količinama kao dodatak jelima. U prženim i pečenim jelima daje ljut i sofisticiran okus. U slatkim jelima kao što su torte, keksi ili sladoled može se koristiti zbog svojih digestivnih svojstava. Često se koristi kao dodatak pićima da bi različiti likeri dobili prepoznatljiv okus. Kao začin upotrebljavaju se cijeli ili samljeveni, osušeni, zreli plodovi. Anis je nenadomjestiv prije svega kao mirisni dodatak u nekim sitnim pecivima (anisove piškote, anisove kiflice), a stavlja se i u krušno tijesto za pripremu anisovog kruha. Eterično ulje anisa Eterično ulje anisa dobiva se destilacijom iz sjemena. Bezbojne je do svijetlo žute boje, toplog i začinsko slatkog karakterističnog mirisa. Djelovanje je antiseptično, antispazmodično, karminativno, diuretičko, ekspetoransno, galaktogogično i  stimulirajuće. Oprez: Anis sadrži anetol koji može uzrokovati dermatitis, pa ga treba izbjegavati kod ozlijeđene ili alergijom iritirane kože. U velikim količinama djeluje kao narkotik i usporava cirkulaciju. Treba ga koristiti u umjerenim količinama i izbjegavati tijekom trudnoće. Čaj od anisa Anisov čaj se preporučuje protiv štucanja, a čaj se sprema tako da žličicu anisa prelijemo kipućom vodom te se nakon deset minuta čaj ocijedi i popije. Različitim koncentracijama anisa u pripremi čaja pomažemo kod različitih poteškoća: 1. 1 čajna žličica mljevenog ploda anisa (slaba cirkulacija). 2. 2 čajne žličice listova i cvjetova anisa preliju se s ¼ l vrele vode i sve se ostavi 10 minuta; pije se toplo tijekom dana u malim gutljajima kao lijek protiv bolesti nastalih zbog slabe probave, kao i protiv kašlja, astme i bronhitisa. 3. U jednu šalicu vrele vode stave se dvije čajne žličice miješanih svih dijelova anisa i pije se dvije večeri prije spavanja. Naredne dvije večeri uzima se po jedna šalica na isti način priređenog čaja od čajne mješavine: u jednakim dijelovima anis, narančin cvijet, cvijet ružmarina i lipe. Izmjenjivanjem tih čajeva liječi se masna koža te ona postaje normalna. 4. 5 velikih žlica istucanih ili krupno samljevenih anisovih plodića prelije se 1 litrom vrele vode i ostavi 10 minuta, procijedi se i pije po jedna šalica prije jela. To je izvanredan lijek koji potiče probavu, a djeluje i protiv bolnih menstruacija. ARTIČOKA     Artičoku su uzgajali još stari Egipćani, koji su poznavali i cijenili odlične učinke njezinih gorkih supstancija. Drugi nazivi: Ne postoji drugi naziv. Latinski naziv: Cynara cardunculus L. s podvrstom scolymus (L.) Posljednjih nekoliko godina artičoka je ponovno izborila svoje mjesto u europskim kuhinjama, a znanost pokazuje sve veće zanimanje za lišće toga kvalitetna i ukusna povrća, izvora zdravlja. Ova biljna vrsta s lijepim ljubičastim cvjetovima, podrijetlom s Mediterana, većini je ljudi poznata kao nadmoćna povrtnica, s vrlo ukusnim mekanim i sočnim dijelovima cvjetne glavice. Zbog gorkih tvari koje potiču izlučivanje žuči, još je od davnina bila korištena kao pomoć pri probavi masnoćama bogatih namirnica. Artičoku su uzgajali još stari Egipćani, koji su poznavali i cijenili odlične učinke njezinih gorkih supstancija. Pretpostavka je da se prema zapadnoj Europi proširila preko Grka i Rimljana, koji su je smatrali ekskluzivnom delikatesom, namijenjenom samo bogatima i privilegiranima. A od tridesetih godina dvadesetog stoljeća poznat je učinak ekstrakta lišća artičoke na snižavanje razine lipida u krvi. Danas se često koristi za poboljšanje okusa u pripremi brojnih jela, primjerice kao dodatak pizzama. No, artičoka je mnogo više od obična povrća, a njezino je djelovanje još jednom dokazano najnovijim promatranjima njezine učinkovitosti i ljekovitosti. Podrijetlo artičoke Vjerujemo kako vas nećemo uvrijediti ako vam detaljno opišemo ovog velikog rođaka čkalja i tratinčice (i on pripada istoj porodici glavočika). Od ovog se aristokratskog predstavnika biljnoga roda jedu cvjetišta i donji dio pricvjetnih listova koji ga okružuju. Od artičoke možemo koristiti sve. Obična artičoka od koje su povrtlari danas uzgojili desetak različitih varijeteta potječe vjerojatno od divljega čkalja. Počeli su je uzgajati stari Egipćani, a tek ju je posredstvom Arapa najprije upoznala Španjolska, pa Italija (u 15. stoljeću), a zatim Francuska i Engleska u 16. stoljeću. Najmanje aktivan je, nažalost, onaj dio biljke koji se jede. Ostatak je nevjerojatno gorak, naročito pogodan za poticanje izlučivanja žuči i mokraćevine (ureje). Artičoka se preporučuje prvenstveno u svim slučajevima slabosti jetre ili bubrega, napada žuči ili bubrega, žutice, ulaga (giht), gojaznosti, urtikarije, reume, astme i ekcema. Povoljno utječe na krvotok, jer sprječava nastajanje onih smetnji što ih prouzrokuje kolesterol: ovapnjenje žila, anginu pektoris, infarkt, moždanu kap... Opis biljke Biljka nalik na stričak naraste i do dva metra. Cvat joj je ljubičast. Listove sakupljamo u vrijeme cvata, korijene iskopavamo ujesen. Sušimo ih u hladu na 40°C. Upotrebljavamo je poput pelina za različite likere. Već su stari Egipćani, Grci i Rimljani artičoku izuzetno cijenili kao povrće i kao ljekovitu biljku. Artičoku možemo uživati kao povrće, možemo je samljeti i piti kao sok, a možemo piti i sok od kuhane artičoke. Berba artičoke Ako se u vašem kraju zimi temperatura ne spušta ispod 10°C, tada ne oklijevajte da posadite artičoku u vašem povrtnjaku ili čak u cvjetnjaku. Budući da ovu biljku držimo najboljim preventivnim sredstvom protiv smetnji što se javljaju u pedesetim godinama (no i mladi su sve krhkiji), toplo vam preporučujemo da uzgajate ovu biljku. Ako zato nemate mogućnosti, onda potražite pouzdanog dobavljača koji će vas snabdijevati dovoljnom količinom listova i korijena, ubranih istovremeno s biljkom, uzgajanom, koliko je to moguće, na “biološki” način (bez insekticida i pesticida). Artičoke sadite na svježem i suhom mjestu, dovoljno duboko, a ujesen ih visoko nagrnite da ih zaštitite od mraza. Listove i korijen berite ljeti. Ljekovita svojstva Regulira djelovanje jetre, čisti je i jača. Pospješuje tek i probavu. U crijevima ublažava nadimanje. Odstranjuje masnoće i kolesterol iz krvi, smanjuje ovapnjenje žila, sprječava anginu pektoris, astmu, urtikariju (koprivnjaču), moždanu kap, reumu. Snižava šećer u krvi i tako pomaže dijabetičarima da se dobro osjećaju. Regulira izlučivanje žuči. Pospješuje ozdravljenje kod žutice. Otvara žučne kanale. Ublažava napade žučnih kamenaca. Kod bubrežnih bolesnika artičoka pomaže izlučivanju uree iz krvi, a bjelančevina iz mokraće. Uspješno pomaže kod upale bubrežnih čašica i bubrežne skleroze. Kod zastoja mokraće tjera na mokrenje i pomaže kad bolesnik teško urinira. Zanimljivosti o artičoki U literaturi se upotreba artičoke spominje još od najranijih dana, zabilježena je u kuharicama Apicija te grčkih kroničara. Spremala su se jela sa začinskim biljem i artičokinim mekim pupoljkom, tvrdo kuhanim jajima ili pak uz neizostavnu tjesteninu i žitarice. Zajedničko većini recepata jest to da se artičoka uvijek pripremala uz maslinovo ulje, što je i danas najbolji odabir. Tamnozelena artičoka utopljena u tamno ekstra djevičansko maslinovo ulje poslastica je za gurmane i štovatelje mediteranske prehrane. Ako ste željni proljetne regeneracije i oporavka organizma, okušajte se u pripremanju jela od artičoke koja potiču rad jetre i žuči, pomažu kod trbušnih tegoba, umanjuju reumatske poteškoće i poboljšavaju libido. U ljekovite se svrhe artičoka upotrebljava za snižavanje kolesterola i masnoće u krvi, šećera u krvi te se primjenjuje kao diuretik. Najviše aktivnih ljekovitih tvari sadržavaju listovi, uključujući i digestiv cinarin, dok korijen i zrele cvjetne glavice sadržavaju druge korisne tvari. Ukoliko prvi put pripremate jela s artičokom, važno je znati da su jestivi samo meki dijelovi, ali se artičoka kuha u cijelosti. Dobro pregledajte i operite svaki listić artičoke. Pri postavljanju pribora i servisa za jelo predvidite i zdjelicu u kojoj će se odložiti tvrdi nejestivi dijelovi kuhanih artičoka. Osim što je ukusna i korisna, artičoka je vrlo dekorativana pa se vrlo često velike artičoke nadijevaju raznim smjesama (povrće, sir, soja...). Nadjevena artičoka se jede rukama, odvajajući prethodno nadjevene listove ploda. Tu treba spomenuti kako se artičoka jede tako da se meki mesnati dio zubima trga s tvrdih vanjskih listova. Ljekovita primjena ČAJ Pregršt nasječenih listova i suhog korijena artičoke kuha se 10-20 minuta u 1 litri vode; pije se 3 x po jedna šalica dnevno; potrebno je dobro zasladiti jer je artičoka jako gorka. Liječi i pomaže kod navedenih bolesti (pogledati u glavnom tekstu). SOK Iz svježih se listova artičoke iscijedi sok; u 4 žlice ovoga soka doda se po okusu meda, mlijeka ili vina, te se to polagano pije tijekom dana. Taj lijek odstranjuje iz krvi masnoću i kolesterol, sprečava anginu pectoris, astmu, moždanu kap i reumu. TINKTURA 500 g nasjeckanih svježih listova i korijena artičoke stavi se u bocu sa širokim otvorom i zalije rakijom; ostavi se na suncu ili toplom mjestu 3-4 tjedna, potom se ocijedi i stavi u boce na tamnom mjestu. Dnevno se uzimaju 2-3 velike žlice kao lijek protiv svih navedenih bolesti (pogledati u glavnom tekstu). OBLOZI Nasjeckati 200 g svježih listova artičoke ili korijena i preko noći ostaviti u 2 litre hladne vode; potom se kuha 10 minuta, procijedi i stavlja kao obloge ili se samo time maže koža. To je lijek za ekceme, akne, lišajeve i jetrene bolesti. Pripremanje i upotreba artičoke Evo još nekoliko izvrsnih načina pripremanja artičoke protiv različitih oboljenja i tegoba. NALJEV I UVARAK Od listova i/ili korijena: stavite pola pregršti biljnih dijelova u litru vode; obilato zasladite medom, jer su ovi pripravci neobično gorki (3 šalice dnevno, prije obroka). SOK Svježi, od listova: tri ili četiri velike žlice dnevno, u medu, mlijeku, bijelom vinu ili prošeku, kako bi se ublažila gorčina. KUPELJI RUKU I NOGU Stavite veliku pregršt listova i korijena na litru vode (protiv akni, lišaja, ekcema, bolesti jetre i migrena koje one uzrokuju, začepljenosti i bolova jetre). TINKTURA Stavite 400-500 g listova da se namaču 1-2 tjedna u litri alkohola; ocijedite (1 velika žlica dnevno). NAPOMENA! Artičoku jedite i kao povrće, bez obzira na to što je manje aktivna nego sami njeni listovi i korijen. Jedite je u velikim količinama: kvantiteta će nadomjestiti kvalitetu, a osim toga, uživat ćete u njenom okusu. STOLISNIK     Ljekarničko ime, Achilea millefolium, stolisniku je dano prema grčkom junaku Ahilu (Achillea), a znači da daje snagu Drugi nazivi: kunica, hajdučka trava, hajdučica, kostrijet, ravan, roman, romonika, stoliska, šporiš Latinski naziv: Achilea millefolium Stolisnik je ljekovita biljka koja se često može zapaziti kako raste po livadama i travnjacima, kako u primorju, tako i u unutrašnjosti naše domovine, od nižih do brdskih područja. Opis biljke Stolisnik je uspravna biljka visine do 80 cm. Boja stabljike je svijetlozelena ili crveno-smeđa. Ima mnogo perastih listova. Cijela je biljka vrlo ugodnog mirisa. Mnogobrojni sitni listovi su ili bijeli ili purpurnocrveni. Cvjetovi su skupljeni u cvat na vrhu stabljike. Raste svuda uz puteve i polja u kontinentalnoj klimi kao samonikla biljka. Cvjeta bijelim cvjetovima od lipnja do kolovoza. Bere se za vrijeme cvjetanja, a listovi do jeseni. Botaničko ime je dano prema grčkom junaku Ahilu (Achillea), a znači da daje snagu. Stanište Biljka je rasprostranjena po cijeloj Europi. Raste pojedinačno ili u velikom broju na livadama i pašnjacima. Ljekoviti dio biljke Za vrijeme cvatnje sakupljaju se cvjetovi s kratkim peteljkama i cijela biljka najviše do 30 cm dužine. Zbog visokog sadržaja gorkih materija i eteričnog ulja, hajdučka trava ili stolisnik, ubrajaju se u gorke droge. Cvjeta preko cijelog ljeta. Vrijeme branja i sušenja Stolisnik se skuplja tijekom ljetnjih mjeseci, od lipnja do kolovoza, odsjecanjem vršnih dijelova biljke, dužine 20-25 centimetara ili se sakuplja samo cvat dužine dva centimetra. Odsječeni se dijelovi vezuju u kitice i suše na vjetrovitom mjestu ili u sušionici na temperaturi 35-50°C. Suhi dio biljke je aromatičnog mirisa, gorkog i malo slanog okusa. Budući da stabljika ne sadrži ljekovite sastojke, bolje je upotrebljavati samo list i cvijet. Stoga su sastojci s više stabljike manje cijenjeni. Suhi sastojci pakiraju se u jutene vreće ili kartonske kutije i čuvaju zaštićeni od svjetlosti godinu i pol dana. Kemijski sastav Nadzemni dio biljke u cvjetanju sadrži 1% eteričnog ulja (farmakopeja zahtijeva najmanje 0,13%), vlavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Eterično ulje stolisnika dobija se destilacijom pomoću vodene pare, a sadrži pinen, cineol, tujon, kamfor, limonen, borneol. Uobičajena uporaba Za čaj trebamo jedna malu žličicu suhih listova i cvjetova stolisnika koje prelijemo s jednom šalicom vrele vode i ostavimo 15 minuta stajati. Potom čaj ocijedimo i pijemo po 2 šalice dnevno, topao i nezaslađen. Čaj se koristi za poboljšanje apetita, kod želučanih tegoba, nadimanja i teške probave. U narodnoj medicini se koristi za zacijeljivanje rana kao hemostiptik i ublažavanje bola. Stolisnik ulazi u sastav gorkih čajeva, čajeva za čišćenje, pojačano lučenje žući, čaja za normalizaciju metabolizma i čaja za umirenje. Izvana se upotrebljava kao antiflogistik slično kamilici, za ispiranje, kupke, obloge. Zbog prisustva vitamina C daje se kod krvarenja i hemoroida. Pri uporabi treba znati da kod osjetljivih osoba stolisnik može izazvati alergiju. Oni s osjetljivom kožom trebaju koristiti samo mlade, tek procvjetale biljke, a čaj piti u manjim količinama. Stolisnik i bolesti Stolisnik čisti i jača krv te probavne organe. Posebno je korisna za iscjeljenje jetre, slezene, gušterače, žutice, navale krvi u glavu, katara u crijevima i želucu, zatim grčeva, groznice, lupanja srca, bolova u kostima i leđima, neredovitih menstruacija, krvavih i zatvorenih žuljeva, nesanice, raznih osipa i čireva. Čaj od stolisnika korisno djeluje i iscjeljuje ispucane ruke, ranjive bradavice majki kod dojenja, kao i kod liječenja osipa na koži – psorijaze. Kod psorijaze se uz obloge moraju provesti i kure čišćenja krvi. Također se upotrebljava kod angine pektoris, i to kao čaj. Kod živčanih osoba preporučuje se češće pranje cijelog tijela rashlađenim čajem od stolisnika, i to ujutro i uvečer. Tople kupke od stolisnika i kamilice ublažavaju živčane bolove. Smanjuje teškoće kod gihta i reumatizma. Povoljno djeluje kod šećerne bolesti, naročito u početnom stadiju. Koristan je i kod prekomjernog krvarenja. Stolisnik se ubraja među ljekovita sredstva koja djeluju svojim gorkim okusom na sluznicu želuca pa tako potiče izlučivanje želučanog soka, a samim tim pobuđuje apetit. Povoljno djeluje na resorpciju hrane. Ljekoviti preparati sa stolisnikom, odnosno mješavina čajeva, pomažu kod gastritisa, kolitisa, grčeva u želucu i crijevima. Kalij, koji je sadržan u stolisniku potpomaže rad bubrega i krvotoka te tako posredno utječe na rad srca, a uspješno se koristi i kod ženskih bolesti. Pripravci od stolisnika ČAJNA MJEŠAVINA U jednakim dijelovima koristimo stolisnik, trputac (Plantago lanceolata) i oskoruše (Sorbus domestica): uzmemo po 2 čajne žličice te mješavine te je prelijemo s 1/4 l kipuće vode i pustimo odstajati 15 minuta. Pijemo po 2-3 šalice dnevno. Ovim se čajem izbacuje ugrušana krv iz unutarnjih organa, koja je nastala kao posljedica udaraca, lomova, uganuća ili pada. MAST Za ovu mast u jednakim dijelovima trebamo koristiti stolisnik i širokolisni muški trputac tj. bokvicu (Plantago lanceolata). Pregršt ove mješavine kuha se u 1/2 kg svinjske masti 10 minuta na vrlo laganoj vatri. Potom se ova mješavina ostavi odstajati preko noći, a ujutro se ugrije i procijedi te stavi u posudice. Mast se čuva na tamnom mjestu. Ova je mast odličan preparat kod hemoroida i raznoraznih lomova. OBLOZI Svježe natucane listove stolisnika stavimo kao obloge na rane koje su nastale kao posljedica udaraca, posjekotina, uboda itd. TINKTURA Bocu napunimo svježim isjeckanim listovima i cvjetovima stolisnika, prelijemo rakijom i ostavimo 3 tjedna na suncu ili na toplome mjestu. Nakon ovoga, bocu procijedimo i tak odobivamo izvrsnu tinkturu. Ukoliko dodamo smeđeg šećera, tada možemo dobiti i liker. Tinktura od stolisnika pije se ujutro i navečer i to po jednu veliku žlicu, kao preparat za bolesti koje smo naveli u tekstu lijevo. VINO Oko 2 žlice stolisnika kuhamo 10 minuta u 1/2 1 bijelog vina. Poželjno je svaki dan popiti po 1/4 l ovoga vina kao izrsno sredstvo protiv krvave stolice, slabog apetita, kao i protiv bubrežnih, žučnih i mokraćnih kamenaca.